Galerija Vina, Vinoteka Čačak, Tako Posebno Mesto – Kutak Koji Budi Životnu Radost

Vinoteka Čačak: Oaza Kulture i Jedinstvenih Aroma u Srcu Grada

Vojkan Cerić uspeo je da ujedini mnoge svoje ljubavi u jednom nevelikom prostoru. U Ulici vojvode Stepe, za koju je vezan od rođenja, otvorio je vinoteku Galerija vina. I to ne bilo kakvih! Kada u nju uđe, čoveka prvo obuzme osećaj da je u nekoj biblioteci, u kojoj su, umesto knjiga, na policama vina čudesnih imena i još čudesnijih aroma, kako to kaže naš sagovornik, kome se, zbog velikog iskustva, znanja i ljubavi, može verovati. A onda, primećujete brojne sitnice, iz kojih, opet u malim „dozama“ curi hronika Čačka.

Pretvorio je vinoteku gospodin Cerić, poznati čačanski veterinar, u svojevrsno pribežište kulture, muzike, prijateljstva, svega onoga što budi ili vraća životnu radost. Lagano, neosetno, baš kao što se „otvaraju“ dobra vina. O njima, o ovom mestu i ljudima koji dolaze, ispredaju se priče, možda neke buduće stranice istorije grada…

Kvalitetna vina za poklon u Galeriji vina Čačak

Zašto baš vina, budući da je ovo naše područje poznatije po šljivovici? Vojkan se, ipak, vratio malo dalje u prošlost, kada je cela Jelica bila u vinogradima. Vina su ga okupirala, ima tome već ko zna koliko vremena. Godinama je u svojoj kući ili u dvorištu, zajedno sa suprugom Snežanom, gostio prijatelje u želji da im, uz muziku, ponudi ukuse i arome onih vina koja ne mogu da se nađu u prodaji, pre svega „malih“ vinara sa prostora od Palića do Vranja, pa i dalje. Preko njihovih impresija i on je širio svoja znanja, a time se povećavala i posvećenost ovom piću.

– Nekada je Jeličko vinogorje bilo posebno. Vinarija ježevačkog sveštenika imala je zlatom ocenjeno vino u Parizu, još početkom 20. veka! Vina iz Srbije su bila nadaleko cenjena. Sve to je stalo 1945. kada su male vinarije zamrle, a sve preuzeli veliki kombinati. Poslednju deceniju-dve ima pomaka, ali još nismo dostigli osminu zasada vinove loze, pa se grožđe uvozi. Zato treba,  barem pohvalama, podržati mlađe vinare, a ima ih sve više – otkriva Vojkan Cerić možda jedan od razloga zašto je pre dve godine otvorio baš vinoteku, prvu, ne samo u Čačku, već u ovom delu Srbije.

Da je u pravu, govori i podatak koji nam on otkriva, da je Srbija 2021. imala najveći rast konzumiranja vina u svetu. Na drugom mestu bila je Hrvatska. Iste godine, a to je vreme korone, bili smo „prvaci“ u podizanju kvaliteta vina. Priča Vojkan i o tom povratku na svetsku scenu pre 20-ak godina, značaju Župe, malih porodičnih vinarija, o čemu zna more zanimljivosti i pojedinosti. Navodi i podatke iz srednjeg veka, kada je jedno naše vinogorje bilo u svetskom vrhu.

– U 16. veku tri najveća vinogorja bila su Bordo, Burgundija i Alma Mons, kako su u vreme Rimskog carstva zvali Frušku goru. To ime je iz 3. veka, kada je Marko Aurelije Prob preneo vinovu lozu u te krajeve, jer varvarima nije bilo dozvoljeno da je gaje. Danas postoje vina pod nazivom Alma Mons, kao i „Probus“, koje je ime dobilo baš po rimskom imperatoru, a nastalo je u Sremskim Karlovcima… To je potpuno domaća sorta, a pored vrhunskog ukusa, ima neverovatno ljubičastu boju, poput očiju Liz Tejlor – samo je jedna od brojnih priča, jer, kako Vojkan ističe, svako vino i svaki vinar su priča za sebe.

Na etiketama maštoviti nazivi, a mnogi su, okrenuti tradiciji i korenima, vinima dali imena svojih predaka. Kao veoma posebno Vojkan navodi vino sa zanimljivim nazivom „Seduša“. Iz Banoštora je, iz vinarije Šijački. Kaže, ovo vino, jedino je u svetu od „seduše“, stare srpske sorte, neobičnog i potpuno jedinstvenog ukusa. Nižu se priče o „crnoj tamjanici“ iz Negotina koje je, po nekim izvorima, bila Titovo omiljeno (ili bar jedno od omiljenih), vinu od „prokupca“, čuvene domaće sorte koju kod nas zovu i „rskavac“ ili „kameničarka“. Ili o portugizeru koje Đorđe Balašević u „Jesen stiže, dunjo moja“ pominje i pod imenom svatovac, o karlovačkom bermetu, koji se služio na dvoru Marije Terezije…

Vinske večeri u Galeriji vina Čačak

Od Veterinarske Karijere do Vinoteke

Pre devet godina, večiti tragač u Vojkanu, rešio je da okonča veterinarsku karijeru i da kutak svog doma prenese u Galeriju vina. Pre svega, sa željom da Čačanima približi kulturu pijenja „božanskog pića“. Ni to nije ostalo bez čuđenja i pitanja, kao i za mnogo toga čime se bavio u životu, od veterinarske ambulante za kućne ljubimce, tada prve južno od Beograda, pa i još pre toga, kada mu je preokupacija postala rok muzika…

– U stvari, sve se svodi na to da li čovek nešto voli. A kada je reč o vinima, to je prevelika ljubav. LJudi oko mene brinu da u tome „ne izgorim“. Najlepše u celoj priči je otkrivanje novih ukusa, a onda sećanja na trenutke kada smo ih i sa kojim ljudima probali – kaže Vojkan i potvrđuje da je vino piće prijateljstva i ljubavi i da ne bi trebalo da se pije solo.

Vinske večeri u Galeriji vina Čačak

Ogledalo Čačanske Kulture i Tradicije

Galerija, vinoteka Čačak nije samo prodajni prostor, u kome se može kupiti više stotina različitih vina, koja nastaju u malim vinarijama, uglavnom iz Srbije. (Pod domaćim su i ona iz Hercegovine, a ima i vina iz Francuske i Italije, koja su više „reper“ kvaliteta.) Želeo je, ipak, „galerista“ da namerniku ili slučajnom gostu sitnicama „nametne“ povratak u naš grad, svejedno pravi ili samo u mislima. I pažnju, naspram svakodnevne površnosti i žurbe. Vrata su u znaku čačanskih velikana, u maloj biblioteci „u nastajanju“ knjige Čačana ili o Čačku, naravno, i o muzici, na zidovima dela čačanskih umetnika, u uglu vespa, stara više decenija i, kako ističe ovaj roker u duši, još u voznom stanju. Muzika, uglavnom, sa gramofonskih ploča…

Promocije-degustacije su jednom ili dva puta sedmično, kada se organizuju i posebni programi, uz vina koja su „zvezde“ večeri. Posvećenika ima sve više. Oni koji jednom dođu, često se vraćaju. Ne samo Čačani i ne samo iz Srbije. Među njima i deo rok-grupe „Teška industija“ – čuveni Gabor Lenđel i Ivica Propadalo…

– Ljudi prepoznaju želju, ne samo da nešto bude drugačije, nego da im preneseš sve što jesi… Veoma je dobro znati da ima još zainteresovanih – da slušaju muziku, priče, ne samo o vinu, već o zajedničkim sećanjima, književnosti, filmu, o kulturi… Možda je sve to malo retro, ali je lepo – tvrdi naš sagovornik, koji za sebe kaže da nije dobar poznavalac, već samo veliki zaljubljenik u vina.

Prema njegovim rečima, isto vino može se doživeti na više načina, a to zavisi od toga kada se, uz šta i sa kim pije. To je večito otkrivanje već poznatog, objašnjava kratko. Za njega je to jedno vino od „prokupca“… Preporučuje i da vino treba piti sa merom, baš kao što se uzima lek, a ovo piće to jeste za mnoge bolesti tela i duše.

Vinske večeri u Galeriji vina Čačak

Kao što su retka vina koja su u ponudi, takav je i izbor hrane, slani i slatki delikatesi. Sve je domaće, uglavnom, iz našeg kraja.

– Posebni ukusi idu uz posebna vina. Kada se to upari na pravi način, shvati se zašto su Rimljani ovo piće uzdizali do božanskih visina – objašnjava Vojkan Cerić, vlasnik Galerije vina.

Izvorni članak: B.T. Caglas.rs

3 Одговор

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Više
objava